DŽEPARAC

Često si roditelji postavljaju pitanje treba li djetetu dati džeparac i ako da –kada, kako i koliko velik. Tu nema recepta. Sve ovisi o obiteljskim mogućnostima i sustavu vrijednosti određene obitelji.
U ovom članku ponudit ću neke savjete koji roditeljima mogu pomoći pri odlučivanju. Džeparac djeci treba davati jer on može biti snažno odgojno sredstvo. Evo i obrazloženja.
- Raspolažući džeparcem dijete uči postupati i raspolagati novcem. Ono se uči štedjeti.
- Džeparac djetetu daje osjećaj važnosti. Ono se osjeća važnim članom obitelji koji uživa obiteljsko povjerenje.Dijete ima svoj novac i o njemu ovisi kako će ga potrošiti.
- Raspolaganje novcem djetetu daje  mogućnost izbora i suočavanja s posljedicama odluka. To je dobar način razvijanja odgovornosti, samokontrole i shvaćanja vrijednosti novca.
- Čak i mali iznos djetetu daje osjećaj samostalnosti.
- Dob kada djetetu treba dati džeparac ovisi o dogovoru između roditelja i djeteta.
Treba li džeparac zaraditi?
Neki roditelji smatraju da dijete treba zaraditi džeparac. Dakle, od djeteta se očekuje  da obavi neki posao za obitelj i to mu se honorira. Pri takvom pristupu postoji opasnost da dijete zaključi da za sve što radi u kući treba biti plaćeno, a to bi bilo pogrešno. Zato pri takvom pristupu treba biti pažljiv. Ako dijete želi kupiti nešto što prelazi njegove svakodnevne potrebe, može mu se dati prigoda da obavi posao koji će mu se honorirati. Na taj način ono uči da «novac ne pada s neba.»
Koliko veliki džeparac?
Nema formule po kojoj bi se odredila visina džeparca. Zapravo, sve ovisi o mogućnostima obitelji i dogovoru djece i roditelja čemu služi džeparac (kupnja užine u školi, odlazak na utakmicu i sl.).No, važno je ne kritizirati djecu za potrošeni novac. Ako dijete potroši novac neracionalno, treba s njim razgovarati i takvu situaciju iskoristiti kao dobru prigodu za učenje.
Smisao je džeparca da dijete uči samostalnosti i odgovornosti pa roditeljsko određivanje  na što će potrošiti novac ruši smisao džeparca. Roditelj može dijete nagraditi za štednju tako što će na svakih ušteđenih 10 KM dodati 2 KM.
Džeparac i kažnjavanje
Katkad roditelji ukidaju džeparac kao kaznu za loše ponašanje. U određenim situacijama to može biti opravdano. Ako je dijete, npr., loptom razbilo susjedov prozor (unatoč upozorenjima), onda treba od svog džeparca platiti popravak prozora. Nikako nije opravdano da roditelji uzmu djetetovu ušteđevinu ( a da se ono o tome nije složilo) kao kaznu za određeni postupak. Takvim potezom roditelj dokazuje svoju moć, ali, istodobno kod djeteta razvija neprijateljski odnos koji može prerasti u krađu obiteljskog novca i sl.
Dilema s kojom se roditelji katkad suočavaju jest pitanje treba li djetetu dati novac ako džeparac potroši već u polovici tjedna? Ako se to djetetu dogodi jedanput ili dvaput, onda mu se može posuditi. Naime, smisao džeparca i jest u tome da se dijete uči raspolagati novcem. Stoga, ako dijete potroši novac prije vremena , treba se suočiti s posljedicama lošeg raspolaganja s njim.

                                                                                                       Marica Jelušić, pedagoginja