SIGURNO KORIŠTENJE INTERNETA

Što i kako roditelji mogu učiniti da svome djetetu osiguraju sigurno korištenje interneta i smanje opasnosti s kojima se ono na internetu može susresti?

Osnova djetetove sigurnosti je njegovo upućivanje u korištenje interneta na siguran i odgovoran način, pri čemu dijete treba poticati i podržavati u građenju odgovornog stava prema korištenju interneta.

Mnogi se roditelji rado oslanjaju na tehnološke alate u službi sigurnosti, poput zaštitnih programa koji filtriraju web stranice, poruke i sadržaje za koje ne žele da budu dostupni djetetu. Većina se tih programa može kupiti preko interneta, a neki su i besplatni. Najčešće korišteni internet preglednik, Internet Explorer, ima ugrađene filtere koji se po želji mogu uključiti kako bi blokirali pristup stranicama određenog sadržaja, na primjer CYBERsitter, NetNanny i ContentProtect. No računalni zaštitni programi ne pružaju ni potpuno ni dugotrajno rješenje, a najučinkovitiji i najprirodniji 'filter' su roditeljski interes, prisutnost, poduka i podrška. Djeci je potrebno pomoći da steknu znanja i praktične vještine sigurne samostalne upotrebe interneta. Ona unutar svog ponašanja trebaju razviti osobne mehanizme za filtriranje i blokiranje, kako bi izgradila uspješne strategije prepoznavanja mogućih opasnosti i donošenja prikladnih odluka te razvila kritičku internetsku pismenost.

Poduka, razgovor i nadgledanje djece od neprocjenjive su važnosti za razvijanje njihovog sigurnog ponašanja na internetu. Pri tome je od najveće pomoći neposredna uključenost roditelja u virtualni svijet. Zato je važno da roditelji nauče osnovne stvari i terminologiju u korištenju interneta. U tome mogu potražiti pomoć upravo od svoga djeteta, što je uz jasno pokazivanje interesa za ono što dijete radi ujedno i odlična mogućnost za uspostavu otvorene komunikacije i odnosa povjerenja.

Računalo je u kući dobro postaviti u zajednički prostor, najbolje dnevnu sobu. Promatrajte aktivnost djeteta na internetu, postavljajte mu prikladne zadatke, zajedno pretražujte internetske stranice, razgovarajte o informacijama koje postoje u virtualnom prostoru, njihovom značenju, vrijednosti i pouzdanosti, njihovom razlučivanju i vrednovanju, kritičkom odnosu prema internetskim sadržajima i internetskoj komunikaciji i slično. Zajedno pregledajte i komentirajte i stranice nepoželjnih i potencijalno opasnih sadržaja - internetske kladionice i kockarnice, razne stranice koje traže upis osobnih i financijskih podataka, stranice koje promoviraju mržnju i netrpeljivost, stranice koje prikazuju nasilje i erotske sadržaje... Istraživanja su pokazala da vršnjačka skupina ima veći utjecaj na ponašanje djece od roditelja, ali i da roditelji imaju veći utjecaj na prihvaćanje i razvoj trajnih stavova i životnih vrijednosti! Pratite i nadgledajte pristup internetu kad god je to moguće, sve dok vaše dijete ne pokaže dovoljno znanja i vještina pri suočavanju s opasnostima svojim prikladnim reakcijama i učinkovitom samozaštitom u takvim situacijama.

Naučite dijete planiranju i organizaciji vremena koje provodi na internetu. Vrijeme za internetske aktivnosti kod djece osnovnoškolskog uzrasta dobro je ograničiti na jedan do dva sata dnevno, uz jasna pravila o tome kada je vrijeme za internet (nakon učenja, pisanja zadaća, obroka, ne prije spavanja i slično). Neka dijete za računalo sjedne s jasnim i razrađenim planom o tome što, gdje, kako, s kime i koliko dugo želi raditi na internetu. Potičite ga da prati protok vremena i uvježbava samodisciplinu u provođenju zacrtanog plana. Sposobnost uspješnog upravljanja svojim vremenom jedna je od najvažnijih životnih vještina uopće, često i presudna za uspjeh u ostvarenju osobnih želja i planova.

Potičite korištenje računala i kao oruđa za učenje. Osigurajte svom djetetu pristup obrazovnim sadržajima i programima. Podučite ga strategijama pretraživanja interneta u cilju pronalaženja relevantnih sadržaja i informacija vezanih uz aktualno školsko gradivo.

Dijete koje se ne osjeća dijelom svoje obiteljske i školske zajednice sklonije je udaljavanju od stvarnosti svakodnevnog realnog života kroz veće povezivanje s virtualnim svijetom, što može rezultirati izoliranošću i razvojem ovisnost o internetu. Važno je da se vaše dijete osjeća povezanim i voljenim u svome domu, da razvija odnose ispunjene ljubavlju s brižnim bliskim odraslima i zdrave odnose s vršnjacima, da se osjeća prihvaćenim, povezanim i funkcionalnim u krugu prijatelja i školskom okružju. Potičite ga i ohrabrujte u stvaranju kvalitetnih odnosa.

Informirajte se i podučite svoje dijete internetskom bontonu (eng. Netiquette). Pravila ponašanja na internetu slična su onima u svakodnevnom životu. Razni oblici agresivnog, uvredljivog ponašanja i povrede privatnosti jednako su neprihvatljivi na internetu kao i inače u životu. Zato prvo pravilo ponašanja na internetu glasi: ne činite ništa što je protuzakonito ili je u suprotnosti s osnovnim moralnim normama. Drugo pravilo koje se nadovezuje na prvo: ne činite drugima ono što ne želite da drugi čine vama. Naučite dijete kako da se zaštiti od utjecaja raznih sadržaja i osoba koje u internetskoj komunikaciji ta pravila krše, te što da u takvoj situaciji učini. Poučite ga da ne odgovara na nasilne, prijeteće ili na bilo kakav način sumnjive poruke, uključivo i poruke seksualnog sadržaja. Naglasite mu da ono nije krivo ako je žrtva internetskog nasilja ili uznemiravanja, i dajte mu do znanja da vam se u takvoj situaciji uvijek može obratiti za podršku i pomoć!

Potrudite se da djetetove internetske prijatelje upoznate onoliko koliko poznajete i ostale njegove prijatelje. Pri tome ga podsjetite da o internetskim prijateljima zna samo onoliko koliko su oni napisali o sebi, i da ništa od svega toga ne mora biti istina. Ako želi upoznati svog online prijatelja ili prijateljicu i s njima dogovara susret, važno je da na prvi susret dijete ne ode samo već u pratnji roditelja ili druge odrasle osobe. Internetski prijatelj koji je iskren i ima dobre namjere sigurno neće imati ništa protiv toga da upozna i djetetove roditelje.

Roditelji trebaju znati da su za ponašanje svoje djece na internetu jednako odgovorni kao i za njihovo ponašanje u školi, na ulici, u nečijoj kući i drugdje. Odgovorni su i za vrijeme koje djeca provode na internetu, jednako kao što su odgovorni i za vrijeme koje provode pred televizorom, video igrama i slično. Pravo i obaveza roditelja je da i na ovom području aktivnosti postave granice i pravila o korištenju interneta, vremenu koje dijete provodi na internetu i stranicama koje posjećuje, te traže njihovo poštivanje i dogovore posljedice u slučaju kršenja. Pri tome je potrebno u proces dogovaranja pravila aktivno uključiti i dijete, čime se značajno povećava djetetova odgovornost za poštivanje dogovorenih pravila.

Renata Đonđ Perković, prof. psihologije